| Chapter 31 |
1 | Sa svojim očima savez sam sklopio da pogledat neću nijednu djevicu.
|
2 | A što mi je Bog odozgo dosudio, kakva mi je baština od Svesilnoga?
|
3 | TÓa nije li nesreća za opakoga, a nevolja za one koji zlo čine?
|
4 | Ne proniče li on sve moje putove, ne prebraja li on sve moje korake?
|
5 | Zar sam ikad u društvu laži hodio, zar mi je noga k prijevari hitjela?
|
6 | Nek' me na ispravnoj mjeri Bog izmjeri pa će uvidjeti neporočnost moju!
|
7 | Ako mi je korak s puta kad zašao, ako mi se srce za okom povelo, ako mi je ljaga ruke okaljala,
|
8 | neka drugi jede što sam posijao, neka sve moje iskorijene izdanke!
|
9 | Ako mi zavede srce žena neka, ako za vratima svog bližnjeg kad vrebah,
|
10 | neka moja žena drugom mlin okreće, neka s drugim svoju podijeli postelju!
|
11 | Djelo bestidno time bih počinio, zločin kojem pravda treba da presudi,
|
12 | užego vatru što žeže do Propasti i što bi svu moju sažgala ljetinu.
|
13 | Ako kada prezreh pravo sluge svoga il' služavke, sa mnom kad su se parbili,
|
14 | što ću učiniti kada Bog ustane? Što ću odvratit' kad račun zatraži?
|
15 | Zar nas oba on ne stvori u utrobi i jednako sazda u krilu majčinu?
|
16 | Ogluših li se na molbe siromaha ili rasplakah oči udovičine?
|
17 | Jesam li kada sam svoj jeo zalogaj a da ga nisam sa sirotom dijelio?
|
18 | TÓa od mladosti k'o otac sam mu bio, vodio sam ga od krila materina!
|
19 | Zar sam beskućnika vidio bez odjeće ili siromaha kog bez pokrivača
|
20 | a da mu bedra ne blagosloviše mene kad se runom mojih ovaca ogrija?
|
21 | Ako sam ruku na nevina podigao znajuć' da mi je na vratima branitelj,
|
22 | nek' se rame moje od pleća odvali i neka mi ruka od lakta otpadne!
|
23 | Jer strahote Božje na mene bi pale, njegovu ne bih odolio veličanstvu.
|
24 | Zar sam u zlato pouzdanje stavio i rekao zlatu: 'Sigurnosti moja!'
|
25 | Zar sam se veliku blagu radovao, bogatstvima koja su mi stekle ruke?
|
26 | Zar se, gledajući sunce kako blista i kako mjesec sjajni nebom putuje,
|
27 | moje srce dalo potajno zavesti da bih rukom njima poljubac poslao?
|
28 | Grijeh bi to bio što za sudom vapije, jer Boga višnjega bih se odrekao.
|
29 | Zar se obradovah nevolji dušmana i likovah kad ga je zlo zadesilo,
|
30 | ja koji ne dadoh griješiti jeziku, proklinjući ga i želeći da umre?
|
31 | Ne govorahu li ljudi mog šatora: 'TÓa koga nije on mesom nasitio'?
|
32 | Nikad nije stranac vani noćivao, putniku sam svoja otvarao vrata.
|
33 | Zar sam grijehe svoje ljudima tajio, zar sam u grudima skrivao krivicu
|
34 | jer sam se plašio govorkanja mnoštva i strahovao od prezira plemenskog te sam mučao ne prelazeć' svoga praga?
|
35 | O, kad bi koga bilo da mene sasluša! Posljednju sam svoju riječ ja izrekao: na Svesilnom je sad da mi odgovori! Nek' mi optužnicu napiše protivnik,
|
36 | i ja ću je nosit' na svome ramenu, čelo ću njome k'o krunom uresit'.
|
37 | Dat ću mu račun o svojim koracima i poput kneza pred njega ću stupiti."
|
38 | Ako je na me zemlja moja vikala, ako su s njom brazde njezine plakale;
|
39 | ako sam plodove jeo ne plativši i ako sam joj ojadio ratare,
|
40 | [40a] neka mjesto žita po njoj niče korov, a mjesto ječma nek' posvud kukolj raste! [40b] Konac riječi Jobovih.
|